More nije tvoje smetlište - Rastući otpor odlaganju britanske platforme

OSPAR se susreće – Rastući otpor britanskom odlaganju platforme

"Školjka - more nije vaše dump"

Gotovo nezapažen od strane "velikih" vijesti, trenutno se odvija spektakl u Sjevernom moru sjeveroistočno od Shetlandskih otoka i samo 200 kilometara od norveške obale. Greenpeaceov brod "Rainbow Warrior" s aktivistima nalazi se na licu mjesta u surovom Sjevernom moru. Od ponedjeljka ujutro prosvjeduju u Brent Oilfieldu, penju se na dvije od četiri platforme u sjevernom Sjevernom moru i pričvršćuju transparente na Brent "Alpha" i Brent "Bravo" sa sloganom: "Shell - More nije tvoje smetlište! ".

Grenpeace ističe ono o čemu se jutros kontroverzno raspravljalo u Londonu, ali je davno odlučeno: iskorišteno naftno polje Brent – ​​iskorištava britanska nafta gigant Shell od 1976. godine, neće se, kako to nalažu međunarodni propisi, u potpunosti demontirati, već će se djelomično ostaviti kako jest. Diže se međunarodni otpor ovoj nadolazećoj odluci i ona polako uzima maha nakon Teatra Brexita i postaje drugo kritično pitanje između Velike Britanije i brojnih država EU-a. Naftno polje Brent u srcu Sjevernog mora iscrpljeno je, smatra se potpuno iskorištenim i ne dopušta ekonomski održivu proizvodnju nafte.

No, umjesto rastavljanja naftna polja, koja su desetljećima radila s milijardama profita, i zbrinjavajući ih na ekološki odgovoran način, britanska grupa Shell priprema se ostaviti dijelove proizvodnih pogona u Sjevernom moru u Sjevernom moru uz pravilo odstupanja od britanske vlade . Iako će se platforme Brent "Bravo", "Charlie" i "Delta", iznad razine mora, demontirati, ali strukture ispod razine mora koje će ostati tempirana su bomba za okoliš.

Postoje 42 potopljena spremnika nafte, visoka oko 60 metara, koji sadrže više od 11.000 tona nafte, navodi Shell. Kada spremnici i komore zahrđaju i istrunu, ova će se količina nafte ispustiti u more.

Industrija se žali da je rastavljanje i zbrinjavanje ovog imanja tehnički vrlo teško komplicirano i skupo. Dr. Christian Bussau iz Greenpeacea u Hamburgu morski je biolog i ima doktorat iz biologije dubokog mora. Specijalista je za ova pitanja i započeo je svoju karijeru kao aktivist Greenpeacea 1995. demonstrirajući protiv potonuća tenkovske platforme "Brent Spar" u sjevernoatlantskom Shellu. Britanska naftna kompanija namjeravala je svoj "otpad" odložiti u 2000 metara vode. Nakon svega, naftna kompanija je uspješno prisiljena uredno zbrinuti "Brent Spar".

Gotovo točno 25 godina kasnije, Dr. Bussau se vratio u Sjeverni Atlantik: Bussau ne prihvaća isprike multinacionalki: "Grupa Shell dominira proizvodnjom nafte na moru s visokim stupnjem preciznosti i pod najtežim uvjetima kao nijedna druga naftna multinacionalka. Imajući to na umu, doista je teško povjerovati da uredna a profesionalno zbrinjavanje ovog proizvodnog otpada trebalo bi izazvati probleme”. A to je i mišljenje većine članova OSPAR-a, koji u ovom sporu prije svega vide pokušaj da se neugodni naknadni troškovi prebace na prirodu, a time i na širu javnost.

Danas se Komisija OSPAR-a sastaje u svom sjedištu u Londonu i mora dobiti tročetvrtinsku većinu glasova o planiranim odstupanjima od strane britanske vlade, koja su u suprotnosti sa sporazumima postignutima u Oslu i Parizu.

Norvežani su udaljeni samo 200 kilometara od naftnog polja Brent i četiri platforme koje treba odložiti. Ali također se čini da su više zabrinuti oko pitanja troškova nego zbog opasnosti za okoliš, jer su se sada pridružili britanskom stavu. Što i ne čudi, jer ni ovdje se očito ne radi primarno o opasnostima po okoliš, već o problemu da sličan problem uskoro imaju i Norvežani s vlastitim offshore platformama...

Savezna Republika Njemačka članica je OSPAR-a, organizacije koja je odgovorna za sva ispuštanja, odlaganja i potonuća na području Sjevernog Atlantika i Sjevernog mora, kao i postupak izdavanja dozvola itd. za vjetroelektrane i naftne platforme. OSPAR je kratica za "Oslo" i "Pariz", jer su se u ova dva grada gotovo sve europske obalne države, uključujući Ujedinjeno Kraljevstvo, u dvije konvencije dogovorile o jedinstvenim, strogim propisima za gospodarsko iskorištavanje ovih međunarodnih područja.

Očekivano izuzeće britanske vlade za lokalnu naftnu multinacionalku olakšalo bi ovo vrlo složeno i skupo odlaganje. Tako se, osim Brexita, otvara još jedno konfliktno područje koje dovodi britansku vladu u diskurs s brojnim europskim državama. To je uglavnom zato što je Britanija, kao članica OSPAR-a, naložila svojoj offshore industriji da uštedi 35% izračunatih troškova za propisana i planirana zbrinjavanja. To se postiže samo spoznajom da britansko ministarstvo financija podupire svoju naftnu industriju nezanemarljivim poreznim olakšicama za ovaj skupi pothvat.

Njemačka je već službeno protestirala protiv ove prijeteće situacije postupak, jer su opasnosti za Sjeverno more i neposredne susjede koji će živjeti u industrijskim ostacima ispod razine mora nesagledivo velike.

Međutim, za razliku od prije 25 godina u slučaju "Brent Spara" šira je javnost do sada uglavnom bila izostavljena. Mediji danas radije raspravljaju o Trumpovim porukama na Twitteru ili se fokusiraju na brojne vojne sukobe, bilo vojne ili gospodarske, na svim mjestima diljem svijeta. 11.000 tona nafte, koje bi trebale ostati u moru, igraju tek sporednu ulogu. Vrli novi svijet ...


Gostujuća objava - dr. Christian Bussau< /div>

Prije nekoliko sati još sam sjedio u Greenpeaceovom gumenjaku - usred naftnog polja Brent u sjevernom Sjevernom moru, podržavajući naše aktiviste koji okupirao je dvije platforme granata Brent Alpha i Brent Bravo više od 24 sata. Greenpeace je tu kako bi spriječio Shell da zlorabi more kao odlagalište za 11.000 tona nafte.

Prije dvadeset i četiri godine, u svibnju 1995., prvi put sam posjetio naftno polje Brent 190 km sjeveroistočno od Shetlandskih otoka. Bili smo zauzeli platformu Brent Spar jer je Shell htio potopiti platformu zrelu za otpad u more. Vrijeme je bilo loše, jako hladno, visoki valovi i oluja. Noću sam stajao na helikopterskoj platformi Brent Spara i vidio industrijski krajolik usred mora: Jarko osvijetljene naftne platforme visoke poput nebodera, čiji su plamenovi plina rasplamsavali crvenom bojom obasjane niske oblake... Milijuni podržao našu borbu protiv potonuća Brent Spara. Ali radilo se o puno više: radilo se o poštovanju prirode i sprječavanju industrije i politike da koriste naša mora kao kante za smeće.

Od 1995. Greenpeace se bori za zaštitu oceana i protiv naftne industrije. Shell od tada nije ništa naučio. Nijedna odgovorna osoba ne bi jednostavno bacila svoj otpad u prirodu, potopila auto u najbliže jezero ili zakopala akumulator u vrtu. Pa ipak, Shell je želio učiniti upravo to.
24 godine kasnije, četiri platforme naftnog polja Brent bit će uklonjene. Shell planira ogromne dijelove ostaviti u moru. Tako će 64 goleme betonske ćelije istrunuti na morskom dnu. Ove betonske ćelije visoke su 60 metara, široke 20 metara, imaju betonske zidove debljine 1 metar i imaju kapacitet od 10.000 kubnih metara. Sadrže 640.000 kubnih metara zauljene vode i 40.000 kubičnih metara zauljenog sedimenta, s ukupnim sadržajem nafte od 11.000 tona nafte.

Shell već više od 20 godina pokušava otpad i naftu zbrinuti u prirodi, nekad treba potopiti cijelu platformu, nekada u moru ostane 11.000 tona nafte. A politika, britanska vlada, to vidi i podržava. U Brent Sparu i sada na sastanku OSPAR-a (Komisija Oslo-Pariz za zaštitu sjeveroistočnog Atlantika).

Učimo li baš ništa? Što se još mora dogoditi da se probudimo i naučimo poštovati prirodu? Moramo čuvati našu prirodu, ona je naš izvor života. Pokret "Petkom za budućnost" pokazuje školarce koji sada ustaju i traže pravo na životnu budućnost. Bez zaštite okoliša, zaštite klime, zaštite mora, neće biti takve budućnosti.

Nafta tvrtke poput Shella svojim su poslovnim modelom odgovorne za onečišćenje mora. To se više ne može tolerirati. Shell i naftna industrija ne zaslužuju budućnost. Umjesto toga, budućnost pripada tvrtkama koje preuzimaju odgovornost za Zemlju i našu budućnost.