Nevjerojatan svjetski rekord u 24-satnoj apneji Toma Oberhubera

June 5, 2019 Nasmiješite se, pijte, nastupite: 26.350 metara do cilja

24 kilometra bez peraja i naravno bez aparata za disanje: izazov moguć samo uz savršeno isplanirana vremena odmora. Thomas Oberhuber savladao je ekstremni izazov sa sljedećim planom: preroniti stazu duljine - 25 metara i zatim kratku pauzu od 20 sekundi za disanje. Zatim sljedeća pjesma – i opet i opet za nevjerojatan broj od 960 duljina. Ukratko, izvedba koja oduzima dah koju je Tom očito pretjerao. 4. svibnja 2019. u 16:00 sati rečeno je: 24 sata ronjenja na dah i daljina od 26.350 metara. Ovo je novi svjetski rekorder! Austrijanac Thomas Oberhuber postavio je nevjerojatan svjetski rekord i nadmašio stari svjetski rekord Andréa Grabsa na 23.500 metara sa 2850 metara.

Čim je Tom Oberhuber zaronio ciljanih 24 kilometra, počeo je njegov bis. 46-godišnji Austrijanac postavio je novi svjetski rekord u ronjenju na dah u petak, 3. svibnja. 23,55 kilometara u 24 sata bio je prethodni rekord sportaša iz Freiburga Andréa Grabsa.

Otprilike sat i pol prije isteka 24 sata postignut je novi Tomov rekord. Ono što se 3. i 4. svibnja dogodilo na insbručkom zatvorenom bazenu Amraser Straße ne može se shvatiti samo brojevima i činjenicama. 24-satna vrhunska izvedba prethodila je kada je Tom posljednji put izronio u 15:59 u subotu poslijepodne na kraju svoje trke na 25 metara i započeo svoj površinski interval od 15 sekundi s četiri udisaja gotovo kao u transu. Tada se spremao krenuti u sljedeću rundu, ali nešto ga je iznerviralo: publika je glasno klicala! Tek sada je tehničar iz ureda za planiranje u Milsu blizu Innsbrucka shvatio da je gruba obrada gotova: gotovo! Ukupno 26,35 kilometara, odnosno 1054 trake od po 25 metara. Ovo su brojke u koje je Tom ronio u 24 sata dok je slijedio veliki plan, točno strukturiran čak i za najmanje detalje, a opet toliko neplaniran i promjenjiv da automatski postavljate pitanje: "Kako to netko može?"
< br>Tom Oberhuber je fenomen. Prije nešto više od deset godina sa suprugom Monikom počeo je roniti na dah. Knjiga "Mastering Boundaries Through Mental Strength" deveterostrukog svjetskog rekordera u apneji Christiana Redla dovela je Toma 2012. godine po prvi put u kontakt s temom ronjenja na dah.
Rođendanski dar njegove supruge odveo ga je u Graz na apnea vikend radionica i tu se dogodilo: "Skoro kao viroza... Nakon ovog seminara bio sam totalno fasciniran i zaražen ronjenjem na dah i znao sam da će me ovaj sport još jako dugo fascinirati", kaže Tom o svojoj početnoj fazi apneje.

U međuvremenu je osvojio osam zlatnih medalja na prvenstvu Austrije i prešao granicu od 7 minuta u statičnom trčanju. Njegov austrijski rekord u skokovima bez peraja je 125 metara, a s perajama 161 metar.

Nema zabavnog događaja: preronite 24 kilometra u zatvorenom bazenu

Tom je bio aktivan sportaš izdržljivosti u mladosti. I danas se aktivno bavi trčanjem na srednje i duge staze, a prošle je godine završio i svoj prvi maraton. I iz te kombinirane ljubavi prema sportovima izdržljivosti i disciplinama apneje Tom je izveo ideju za ovaj nevjerojatan svjetski rekord u apneji u 24 sata. "U oba sporta puno toga se događa u vašoj glavi da biste bili uspješni. Mentalna komponenta je iznimno važna i mislim da je ova kombinacija vrlo uzbudljiva", kaže Tom. Prije gotovo točno godinu dana rodila se ideja za ovaj rekordni pokušaj zajedno sa suigračima iz njegovog ronilačkog kluba. Tom, njegova supruga i suigrači proveli su dosta vremena u opsežnim pripremama posljednjih mjeseci.

3. svibnja u 16 sati dan je znak za start u plivačkoj dvorani u Innsbrucku. Preroniti 24 kilometra u zatvorenom bazenu, u radno vrijeme - pod znatiželjnim pogledima publike, nije zabavno događanje. Staza za stazom za stazom za stazom... 25 metara, 25 metara natrag, opet i opet. Na početku ipak opušteno s tri udarca nogama i trima rukama po stazi, tehnički potpuno čisto, dobro uigrano i uvijek s pogledom na računalo na ruci. Oko 35 sekundi u oba smjera. Zatim izronite i udahnite tri do četiri puta u 15 sekundi, opustite se, ponovno polako uronite, odbijte se i počnite ponovno s istom igrom.

"Nijedna staza nije kao prethodna, puno vam stvari prolazi kroz glavu ”, javlja Tom. Na granici zatvorene natjecateljske staze ponekad cijele grupe djece plivačkih klubova i školskih razreda stoje u bazenu sa svojim maskama za ronjenje i promatraju tako monotono glumačkog sportaša pod vodom. Misli pulsiraju Tomovom glavom, pojavljuju se i ponovno nestaju...

Planirajte svoj skok i uronite svoj plan

Kolege, prijatelji, prijatelji – svi navratite, pozdraviti s ruba bazena i bodriti naizgled odsutnog, potpuno fokusiranog sportaša. 15 sekundi je malo, disanje mora biti precizno iu prvih nekoliko sati Tom se mora brinuti o sebi da ostane fokusiran i ne izgubi nit zbog euforičnog raspoloženja i dobrog osjećaja da sve teče tako glatko...< br>"Planiraj svoj zaron i zaroni svoj plan" je ovdje, u vodi, egzistencijalno. Opterećenje tijela mora biti potpuno uravnoteženo. Prevelika brzina povećat će vrijednosti laktata u krvi, a posljedice će biti slabija izvedba ili čak kvar.

Tjednima je sportaš uz podršku iskusnog ronilačkog liječnika Franka Hartiga s Klinikum Innsbruck i njegov osobni trener Chuks iz fitness studija "The Point" u Hallu te ljubazni sportski student i osobni trener Felix Pik više puta su testirali sve parametre i optimizirali ih. Tijekom 24 sata radila su se mjerenja razine kisika, laktatne krivulje, CO2 tragovi, plućna spirometrija, praćenje tjelesne temperature zbog opasnosti od hipotermije unatoč temperaturi vode u bazenu od 30 stupnjeva – ništa nije prepušteno slučaju. Trener Chuks se pobrinuo za pravilnu prehranu i pripremni obuka koji je bio usmjeren prvenstveno na stabilizaciju ligamenata i unutarnje muskulature. obuka izdržljivosti i snage bili su tabu, jer bi izgradnja nove mišićne mase uzrokovala kobne promjene u ravnoteži kisika... "Zato je plan bio tako važan, jer ako previše radite iz dobrog osjećaja, ambiciozni plan neće uspjeti ," znao je Tom i stoga se točno pridržavao specifikacija i uputa svog trenerskog tima.

Nasmiješi se, pij i izvodi ...

U vrijeme snimanja , bilo je gotovo 20 ljudi koji su podržavali Toma i brinuli se za njega. Planirano je osam blokova ronjenja od po dva do dva i pol sata. U kratkim pauzama dr. Hartig bi pratio krvne vrijednosti, tjelesnu temperaturu, funkcije pluća i mozga. Još nezaliječena upala na lijevoj ruci stvarala je probleme nakon sedam sati i ometala mu je kretanje. Njima su se kasnije pridružili manji problemi s listovima, a liječnik se žalio na vrijednosti bubrega. Frank Hartig uvijek je upozoravao da Tom ne pije dovoljno, a njegova mantra za Toma i pokušaj rekorda bila je: "SMILE, DRINK AND PERFORM". Tom se samouvjereno nasmiješio, zatim popio potrebne količine, nahranio svoje tijelo potrebnim, ali nevoljenim gelovima ugljikohidrata, i nastavio dalje. Liječnička mantra ga je psihički podržala...

Neudobnost u ruci i listovima je popustila i tako je "preživio" malu opuštenost do sna između 3 i 6 sati ujutro. Nitko ne prolazi kroz takvo radno opterećenje bez odgovarajućih faza regeneracije. Tijelo se pomiče duž granica koje su krhke strukture. Problemi s mišićima, dehidracija ili nedostatak ugljikohidrata mogu brzo dovesti do kraja sna. Tom je također bio spreman da bi se broj udaraca nogom i tri ruke po stazi s vremenom mogao povećati. Od isprva samo tri ili četiri udarca koja su mu bila potrebna po stazi, dosegao je pet do šest prije pauze, što je rezultiralo većim opterećenjem i izmijenilo cikluse kisika. "Pauza u 3 sata ujutro bila je taman", sjeća se Tom i trajao je samo kratak trenutak dok nije utonuo u dubok san u pripremljenoj spavaćoj sobi (u sauni u kupatilu).
< br>Kada ga je supruga probudila u 5:30 ujutro dva i pol sata kasnije, trebalo mu je nekoliko sekundi da se vrati na stazu – još 10 sati do kraja...

Ide prema rekordu

Već u prva tri bloka skokova Tom je završio 30 krugova više od planiranog. Mali problemi su nestali tijekom kratke pauze za spavanje i kada je Tom ponovno počeo rano ujutro u 6 sati, sve je išlo vrlo glatko. Stazu za stazom, Tom je ronio kroz bazen i svaki sat je pokazivao da je Tom na rekordnoj stazi. Podaci s njegova dva sata na ruci pokazivali su mu da je već daleko ispred.

U prosjeku, sportaš je ronio 65 staza na sat i to već sat i pol prije roka od 24 sata, Tom Oberhuber dosegao svoj cilj od 24 kilometra i time novi svjetski rekord. "Na kraju je sve prošlo savršeno. Iako više nisam osjećao stopalo i nadlakticu, ali znao sam da ću uspjeti. Kad su prošla 24 kilometra, bilo je kao da žuri. Znao sam da mogu i preboljeti 26 kilometara i zadnji krugovi bili su čisti adrenalin," kaže Tom - još uvijek uzbuđen trijumfom nakon 24 iscrpljujuća sata.

Kada je u 16 sati izašao iz bazena drhtavih nogu, prevalio je 26,35 kilometara (=1054 trake). Pomalo iznenađen ovom izvedbenom eksplozijom, uživao je u slavlju, pljesku, brojnim čestitkama i pozitivnom odazivu brojnih posjetitelja i prijatelja. „Ovakav uspjeh ima mnogo očeva“, kaže Tom, jer bez njegovog pomoćnog tima, trenera i IKB-a u Innsbrucku, iz kojeg je besplatno osiguran bazen za ovaj spektakularni rekord, ovaj rekord ne bi bio moguć.< br
Na kraju ipak ostaje jedno pitanje: zašto to radite? "Htio sam napraviti nešto posebno, nešto ludo", kaže Tom Oberhuber. Jednom...? Pa to je sad to...? Novi svjetski rekorder i lovac na Guinnessove rekorde oklijeva dvije sekunde, nasmiješi se, otpije gutljaj iz svoje boce i kaže: "Još ne... ima tu više od toga...!"

< div> Protokol svjetskog rekorda (na njemačkom)