Plastično smeće stiže do Arktika
October 28, 2015
Istraživači s Instituta Alfred Wegener, Helmholtz centra za polarna i morska istraživanja (AWI) pokazali su da je po prvi put plastični otpad dospio do oceana Arktika. Razmjeri ovog problema još uvijek nisu poznati. Ipak, za životinje koje žive na Arktiku ovo je ozbiljan problem jer se ostaci plastike već nalaze u želucima morskih ptica i grenlandskih morskih pasa.
Doista, Arktik više nije pošteđen pošasti plastičnog otpada. To je dokazano u prvom popisu otpada u Arktičkom krugu, koji je proveo istraživački tim iz AWI-a i belgijskog Laboratorija za polarnu ekologiju. Rezultati studije objavljeni su na internetskom portalu Polar Biology.
Kako bi izmjerili razmjere zagađenja, u srpnju 2012. znanstvenici su istraživali ocean između Grenlanda i Spitsbergena na ukupnoj udaljenosti od 5600 km, kako s palube ledolomca Polarstern, tako i iz helikoptera. Biologinja AWI-a, dr. Melanie Bergmann, koja je bila dio istraživačkog tima, rekla je da je uočen ukupno 31 komad smeća.
Iako se čini da je to mali broj, on potvrđuje da je plastično smeće dospjelo u Arktički ocean. Uzimajući u obzir da je brojanje smeća obavljeno s brodskog mosta (18 metara iznad površine mora), te iz helikoptera, to bi značilo da se mogu uočiti samo krupnije plutajuće krhotine. Stoga je broj od 31 komada vjerojatno podcijenjen. U svakom slučaju, s vremenom će se plastični otpad raspasti na manje komade veličine jedan ili dva centimetra.
Postoje spekulacije da bi ove krhotine mogle potjecati iz nove mrlje smeća koje se posljednjih godina nakupljalo u Barentsovom moru, sjeverno od Norveške i Rusije. Takve mrlje smeća nastaju kada se plutajući plastični ostaci koncentriraju u jednu masivnu hrpu zbog oceanskih struja.
Trenutno u svijetu postoji pet poznatih mrlja smeća, a šesta mrlja u Barentsovom moru trenutno je u ranoj fazi formiranja. Bergmann vjeruje da se ova šesta mrlja hrani otpadom koji potječe iz gusto naseljenih obalnih područja sjeverne Europe. "Moguće je da dio tog smeća odluta još dalje prema sjeveru i sjeverozapadu i stigne do Framskog tjesnaca.
Biolozi AWI-a dodali su da bi drugi uzrok moglo biti povlačenje arktičkog morskog leda, što dovodi do toga da sve više ribarskih koćara djeluje sjevernije u potrazi za bakalarom. To kasnije dovodi do toga da smeće s brodova, namjerno ili slučajno, završi u moru.
U prethodnoj studiji Bergmann je promatrao fotografije plastike, stakla i ostalog smeća na arktičkom morskom dnu. Ona i njezin tim primijetili su da se čak iu dubinama mora posljednjih godina povećala količina otpada; sada je gustoća otpada na morskom dnu Framskog tjesnaca 10 do 100 puta veća nego na površini.
U prosjeku, istraživači pronalaze 2,2 do 18,4 "komada smeća" za svakih 1 km duljine duž istražene rute. Rekla je da to ukazuje na to da otpad na površini na kraju potone na dno oceana, koje djeluje kao spremište za duboko more.
Za morske ptice koje se hrane plijenom koji pluta na površini vode, problem plastičnog otpada posebno je ozbiljan. To se posebno odnosi na fulmarse koji svoj život provode u moru. Nedavne studije iz Isfjordena u Svalbardu pokazale su da je 88 posto proučavanih fulmara progutalo plastični otpad. Čak ni grenlandski morski psi nisu imuni na ovaj problem, jer do osam posto uhvaćenih ima plastični otpad u želucu.