Nova saznanja o ishodu oslobađanja metana na morskom dnu

January 14, 2016 Krater na dnu Sjevernog mora dao je nove uvide u sudbinu metana koji se oslobađa na morskom dnu. Objavljujući svoja otkrića u Journal of Marine and Petroleum Geology, istraživački tim usredotočio je svoju istragu na krater koji je nastao 1990. godine nakon plitkog izbijanja plina. 20. studenog te godine, naftna bušotina oko 200 kilometara istočno od Škotske naišla je na plitki plin, što je dovelo do eksplozije. Ogromno ispuštanje metana koje je rezultiralo stvorilo je krater na morskom dnu. Ekspedicija četiri godine kasnije pokazala je da emisije metana još uvijek izlaze iz kratera. "Koncentracije koje smo izmjerili u površinskim vodama još uvijek su najviše s kojima sam se susreo na moru", rekao je profesor Gregor Rehder, morski kemičar na Leibniz Institutu za istraživanje Baltičkog mora (IOW), koji je vodio istragu. Ekspedicija koja je uslijedila sljedeće godine potvrdila je tekuće emisije mjehurića plina iz kratera koji je bio širok 60 metara i duboka 20 metara. Zatim, 2006. godine, spuštanje njemačke istraživačke podmornice JAGO u krater (na dubini od 120 metara) dalo je mnogo uvida. Čak i u to vrijeme, metan se i dalje oslobađao i čak je bio vidljiv na površini. 2011. Britansko ministarstvo energetike i klimatskih promjena odlučilo je kvantificirati stopu emisije plina iz kratera i saznati što se dogodilo s plinom dok se penjao na površinu vode. Uz podršku ExxonMobila, projekt je vodio dr. Ira Leifer (Bubbleology Research International) i uključio je multidisciplinarni tim koji je uključivao dr Alana Judda (Alan Judd Partnership), dr. Petera Linkea (GEOMAR Helmholtz centar za Ocean Research Kiel, David Long (Britanski geološki institut) i drugi stručnjaci iz Njemačke, Nizozemske, SAD-a i Ujedinjenog Kraljevstva. Kada su se znanstvenici vratili u krater 2011. i 2012., primijetili su da plin metan i dalje izlazi. Međutim, tijekom ljeta, Sjeverno more postaje stratificirano sa slojevima vode različitih temperatura, zbog čega je svaki segment jasno odvojen jedan od drugog termoklinom. Razlažući ovo, dr. Linke je rekao: "U razdobljima slabog miješanja, samo vrlo malo metana dospijeva na površinu s mjehurićima. Tako da će se metan vjerojatno transportirati dalje od bunar s mjehurićima, razrijeđen i raspršen. Dio toga preuzimaju mikrobi na morskom dnu i u vodenom stupcu, ali još ne znamo kako to utječe na organizme koji žive u blizini bunara." Od kasne jeseni do proljeća, Sjeverno more postaje "dobro izmiješano" i uzburkano povremenim olujama. To omogućuje mjehurićima koji sadrže više metana da se popnu na površinu i ispuste u atmosferu. Najveće koncentracije atmosferskog metana pronađene su unutar područja veličine oko četiri puta četiri kilometra od kratera. Iako se ove emisije metana čine značajnima, nisu razlog za uzbunu. Geomarov geofizičar dr. Jens Schneider von Deimling otkrio je da su u početku bili zbunjeni što veće koncentracije nisu pronađene iznad termokline, rekavši: "Međutim, nakon otkrića velikog vrtloga mjehurića koji se formira nakon oslobađanja mjehurića plina s morskog dna, mi sugeriraju da ovaj do sada nepoznati proces pospješuje ventilaciju i izmjenu plinova. Kao posljedica toga, mjehurići iz većih peraja možda više neće sadržavati puno metana kada dođu do površine." Dugotrajna promatranja s lenderima, platformama za različita mjerenja i eksperimentima smještenim na morskom dnu pokazala su neke varijacije u emisijama. U prosincu 2011. dogodila se velika eksplozija s povećanim emisijama; naknadno istraživanje pomoću daljinski upravljanog vozila ROV KIEL 6000 otkrilo je da su značajke kratera drastično promijenjene, što je navelo dr. Linkea da zaključi da eruptivne sile igraju sporadičnu, ali važnu ulogu. Dodao je da je "krater još uvijek vrlo aktivan danas i vjerojatno će tako biti još nekoliko godina. Mislimo da nije potrebno samo nadzirati ovaj krater – trebamo i koristiti ga kao prirodni laboratorij, učiti iz njega i smanjiti rizik na drugim mjestima za istraživanje." Znanstvenici preporučuju prikupljanje dodatnih podataka kako bi se testirale neke hipoteze, razvoj poboljšanog praćenja kao kao i detaljnije istraživanje sudbine metana u vodenom stupcu i morskom dnu. Još jedna ekspedicija do kratera planirana je za kraj kolovoza 2016.