Ogromne hladnovodne koraljne planine pod vodom

April 5, 2018 Međunarodni istraživački tim ispituje koraljne grebene kod Mauritanije

Na dužini od oko 400 kilometara, morsko dno ispred obale Mauritanije prekriva najveću svjetsku kontinualnu strukturu koralja hladne vode. Dr. Claudia Wienberg iz MARUM Centra za znanosti o morskom okolišu na Sveučilištu u Bremenu i njezini kolege istražili su kako su se hladnovodni koralji u Mauritaniji razvili u proteklih 120.000 godina.

Za razliku od tropskih koralja, koji žive u plitke, svijetle vode, hladnovodne koralje možete pronaći u dubinama vode od nekoliko stotina do tisuća metara. Više od polovice poznatih, danas živih vrsta koralja postoji u potpunom mraku u dubokom moru. I oni su zaposleni inženjeri koji grade impresivne koraljne grebene. U formiranju grebena značajno sudjeluje vrsta hladnovodnih koralja Lophelia pertusa. Spada u kamene koralje i tvori jako razgranate, grmolike kolonije. Tamo gdje mnoge od tih kolonija koegzistiraju, formiraju se strukture nalik na grebene, koje pružaju životni omotač za razne druge vrste poput mekih koralja, riba, rakova i spužvi. Hladnovodni koralj sjedi čvrsto pričvršćen za podlogu na kojoj se ličinka jednom smjestila. Hladnovodni koralji radije rastu na svojim vršnjacima, stvarajući ogromne strukture na morskom dnu tijekom razdoblja od tisućljeća do milijuna godina.

Alpe ispred Mauritanije

najveća kontinualna hladnovodna koraljna struktura na svijetu duga otprilike 400 kilometara postoji duž mauritanske obale. Ovdje koraljna brda dosežu visinu od 100 metara. "Veličina brežuljaka i duljina ovih struktura su zaista posebni. Ovdje bi se zapravo moglo govoriti o hladnovodnim koraljnim planinama", kaže dr. Claudia Wienberg iz MARUM-a. "Prije Mauritanije, pojedinačna hladnovodna koraljna brda vjerojatno su srasla zajedno tijekom vremena. Toga nema nigdje drugdje u svjetskim oceanima. "Wienberg je bio dio međunarodnog tima znanstvenika koji su intenzivno uzorkovali ovo područje na istraživačkom brodu" MARIA S. MERIAN "kako biste saznali više o razvoju hladnovodnih koralja. U studiji objavljenoj u znanstvenom časopisu Quaternary Science Reviews, ona i njezini kolege sada predstavljaju rezultate.

Razvijeni koralji s nedostatkom kisika u mirovanju

Prof. Dr. Norbert Frank i njegov tim sa Sveučilišta u Heidelbergu analizirali su fragmente koralja s površine i iz različitih dubina morskog dna te odredili njihovu starost. Ovim i drugim studijama znanstvenici su uspjeli pratiti kako su se hladnovodni koralji u Mauritaniji razvijali u posljednjih 120.000 godina. U prošlosti su uvijek postojale faze u kojima su stope rasta dostizale vrhunac od 16 metara u 1000 godina. Čak ni trenutno najveći hladnovodni koraljni greben kod Norveške ne raste tako brzo. Prije gotovo 11 000 godina rast mauritanskih koraljnih brežuljaka je stagnirao. Tada su koralji vjerojatno potpuno nestali s brda. Tek danas se ponovno pojavljuju izolirani hladnovodni koralji. Rast koralja ovisi o različitim uvjetima okoliša, kao što su temperatura vode, sadržaj kisika, opskrba hranom i prevladavajuća strujanja, koja prenose hranu do stacionarnih hladnovodnih koralja. Od svih utjecaja, istraživači su kritičnim faktorom označili nizak sadržaj kisika od oko 1 mililitara kisika po litri vode. "To je izuzetno malo. Izvorno se pretpostavljalo da je 2,7 mililitara po litri najniža granica za hladnovodne koralje, u kojima oni preživljavaju, ali više ne mogu graditi grebene", rekao je Wienberg. "Raštrkani hladnovodni koralji na brdima pokazuju da mogu preživjeti, barem privremeno, vrlo niske razine kisika, ali se ne osjećaju dobro."

Rezultati pokazuju da su visoke faze hladne vode Koralji u kojima su izrasla brda podudaraju se s vremenima u kojima su vodene mase bogate kisikom tekle sa sjevera u to područje. Dok su u prošlosti, kao iu prošlosti, hladnovodni koralji bili okruženi masama vode siromašne kisikom s juga, brda nisu rasla ili su rasla vrlo sporo. Ovisno o prevladavajućoj klimi, fronta između tih vodenih masa pomicala se od sjevera prema jugu i obrnuto, a koralje je okruživala voda bogata kisikom, a potom opet siromašna kisikom.

Prema Wienbergovoj teoriji, hladna vodeni koralji pribjegavali su ekstremno niskim razinama kisika u manjim gudurama između velikih brdskih struktura. U ovim kanjonima sada ima mnogo više hladnovodnih koralja nego na brdima. Plutajuće ličinke koralja pokretne su određenu udaljenost prije nego što se konačno smire. Na primjer, možda su se dogodila migracijska kretanja s brda u kanjone i pod utjecajem sjevernog vodnog tijela.

"Prema znanstvenim predviđanjima, zone s niskim sadržajem kisika u oceanima će nastaviti širiti", rekao je Wienberg. "Iako hladnovodni koralji pokazuju visoku toleranciju, to je ključni faktor stresa za ove dubokovodne ekosustave. Osim toga, moraju izdržati povećane temperature vode zbog klimatskih promjena i sve većeg zakiseljavanja oceana. "

Veza na studiju: doi.org/10.1016/j .quascirev.2018.02.012.

Pogledajte također:
Gustoća morske vode utječe na hladnovodne koralje