Mikroplastika pronađena u ribljim zalihama Sjevernog i Baltičkog mora

February 2, 2016

Morske ptice nisu jedine životinje koje su ugrožene prokletstvom mikroplastike. U dvije odvojene studije, znanstvenici s Instituta Alfred Wegener, Helmholtz centra za polarna i morska istraživanja (AWI) pokazali su da su i drugi organizmi i biljke pogođeni.

Odbačeni plastični materijali s vremenom postaju vremenski nepovoljni. Kroz sunčevu svjetlost, ultraljubičaste zrake, vjetar i valove, raspada se na manje fragmente. Nakon što su ti fragmenti manje od pet milimetara, poznate su kao mikroplastika, koja se danas nalazi u gotovo svim oceanima na svijetu.

Dok znanstvenici s AWI istražuju količinu i širenje mikroplastike u moru, nailaze na dokaze o njenom utjecaju na morski život i ekosustav. Dvije njihove nedavne studije su identificirao specifične skupine organizama i biljaka na koje utječe mikroplastika.

Skuša mikroplastiku pogrešno smatra plijenom

U jednoj od studija ispitali su sadržaj želuca 290 skuša, iverka, haringe, bakalara i pravookog iverka uzetih iz Sjevernog i Baltičkog mora. Otkrili su da skuša konzumirale su više plastike od onih riba koje su provodile više vremena blizu morskog dna, poput iverka i žutoperajnog lista. Osim toga, skuša je konzumirala mikroplastiku 13 do 30 posto više vremena, ovisno o tome gdje je ulovljena.

S druge strane, haringa nije imala mikroplastiku u svom sustavu tijekom određenih sezona. "Razlog tome možda ima veze s ponašanjem ribe pri hranjenju", rekao je dr. Gunnard Gerdts, AWI biolog i glavni autor studije.

Razlažući, dr. Gerdts je objasnio da je skuša mikroplastiku koja pluta na površini vode možda zamijenila za plijen, osobito novorođene ribice lule, koje se obično nalaze na površini vode, a po obliku i boji donekle su slične mikroplastici.

Trenutno se malo zna o učincima konzumacije mikroplastike kod riba. Ipak, dr. Gerdts opisao je bakalara koji je u želucu imao gumicu od otprilike 50 cm. Jer to nije mogao ispljunuti, riba je umrla od gladi. Može li gutanje mikroplastike imati tako ozbiljne posljedice i kod riba? Prema dr. Gerdtsu, njihova studija barem nije pokazala nikakve naznake ove mogućnosti.

Mikroplastika na morskoj travi koju jedu morski puževi

šuma algi.

Gutow je rekao da je iznenađujuće da stjenovite obale i organizmi koji tamo žive jedva da su proučavani na mikroplastiku, budući da su na takvim mjestima veći komadi plastike izribani u manje čestice.< /p>

"Naši eksperimenti pokazuju da mikroplastične čestice posebno dobro prianjaju na strukturiranu i ljepljivu površinu mjehurića", rekao je Gutow.

Kako bi provjerili ovu pretpostavku, istraživači su proučavali uzorke morskih algi i puževa uzetih s obale Sjevernog mora. Prvo su istražili na koliko su se čestica mikroplastike nataložile površina mjehura. Zatim su pričvrstili fluorescentne plastične fragmente na morsku travu i morskom travom nahranili puževe.

Rezultati su pokazali da što je veća koncentracija mikroplastike u vodi, to je više čestica pronađeno na površine alge. Međutim, nije bilo traga fluorescentnim česticama u puževim tkivima ili krvotoku.

Prema Gutowu, znanstvenici su do sada svoju pozornost usmjeravali na ugrožene vrste, posebno one koje su se bušile kroz morsko dno ili živjele u filtriranoj morskoj vodi. Njegovo je istraživanje pokazalo da je raspon vrsta na koje utječe mikroplastika puno veći, uključujući i morske biljojede; osim toga, potrebno je uzeti u obzir i okoliš i stvorenja stjenovitih obala.