© The research vessel MARIA S. MERIAN off the western coast of Greenland.
(c) Rafael Abel, GEOMAR
© From the research vessel MARIA S. MERIAN, water samples are taken from the Labrador Sea.
(c) Rafael Abel, GEOMAR
© Th e research vessel METEOR.
(c) Hermann Bange, GEOMAR
© The French research vessel THALASSA in the port of St. John's (Newfoundland, Canada).
(c) Ann Katrin Seemann
Otkrivena bliska veza između dubokih strujanja i klime
April 21, 2017
Istraživači GEOMAR-a objavljuju dugoročna opažanja iz Labradorskog mora
Labradorsko more u sjeverozapadnom sjevernom Atlantiku jedno je od glavnih područja globalne oceanske cirkulacije.
Od 1997. GEOMAR Helmholtz centar za istraživanje oceana Kiel prati oceanske struje od površine oceana do morskog dna, koristeći niz oceanografskih opservatorija. Nedavno je objavljena analiza njihovih podataka od 1997. do 2014., otkrivajući blisku vezu između dubokih struja i klimatskih varijabilnosti na različitim vremenskim skalama.
Od blagih zima u sjevernoj Europi, padalina u zapadnoj Africi, uragana u Sjevernoj Americi, energija koja se globalnim kruženjem oceana distribuira diljem svijeta utječe i na klimu i na regionalno vrijeme. Ključno područje u ovoj jednadžbi je Labradorsko more, između Sjeverne Amerike i Grenlanda. Tu se tople slane vode koje dolaze s juga u blizini morske površine hlade i spuštaju u dubine. Odatle vodene mase teku natrag prema jugu duž kontinentalnog ruba. Jasno je da ovo područje igra ključnu ulogu u globalnoj cirkulaciji oceana.
Od 1997. godine, na južnom izlazu iz Labradorskog mora, GEOMAR Helmholtz Center for Ocean Research Kiel upravlja oceanografskim opservatorijima koji pokrivaju sve razine ovog sustava. Tim koji se sastoji od četiri oceanografa objavio je najcjelovitiju analizu prikupljenih podataka u Journal of Geophysical Research Oceans.
"Uspjeli smo otkriti veze između dubinskih strujanja prema jugu i sustava vjetra iznad sjevernog Atlantika koje su prije bile nepoznate", rekao je glavni autor Rainer Zantopp iz GEOMAR-a.
Smještene 53 stupnja sjeverno od zapadne granice Labradorskog mora, zvjezdarnice se sastoje od niza mjerača struje i senzora za temperaturu i salinitet koji su pričvršćeni na lance i čelične sajle. Sidreni utezi koji se nalaze na donjem kraju drže ove priveze na mjestu dok uzgonsko plutanje povlači drugi kraj prema površini.
"Ovo nam omogućuje mjerenje struja od tik ispod površine do tik iznad tla", objasnio je Zantopp.
Studija se temelji na podacima koji su prikupljeni tijekom 13 znanstvenih krstarenja između 1996. i 2014. – uglavnom na njemačkim istraživačkim brodovima METEOR i MARIA S. MERIAN ili francuskom istraživačkom brodu THALASSA.
Na temelju analize, otkriveno je da su duboke struje prema jugu duž zapadne granice Atlantika fluktuirale na različitim vremenskim skalama. Konkretno, autore je iznenadila najdublja struja blizu dna oceana.
Prema oceanografu iz Kiela, "iako je stabilniji od onih na višim razinama, varira s gotovo desetogodišnjim razdobljem."
Daljnja analiza pokazala je da su fluktuacije najdubljeg protoka bile sinkrone s onima sustava vjetra iznad sjevernog Atlantika. Na potonje utječe razlika tlaka između Azorskog visokog i Islandskog niskog tlaka – Sjevernoatlantske oscilacije (NAO).
"Intenzitet najdublje južne struje iz Labradorskog mora pokazuje slične fluktuacije kao i NAO. Bili smo pomalo iznenađeni kada smo tako jasno pronašli signal u našim podacima mjerenja", rekao je Zantopp.
U zaključku je dodao: "Što bolje razumijemo interakcije između oceana i atmosfere, to pouzdanije možemo razlikovati prirodne varijabilnosti i promjene koje je napravio čovjek i tako dati bolja predviđanja o budućem razvoju."
Veza na studiju