Porast temperature vode i zakiseljavanje oceana utječu na planktonske organizme

August 14, 2016 Znanstvenici su po prvi put dokazali da zakiseljavanje oceana i porast temperature mora nepovoljno utječu na sastav masnih kiselina kopepoda u prirodnoj planktonskoj zajednici. Kao rezultat toga, ribe u oceanima mogu pronaći samo hranu lošije kvalitete. Ovo je otkriće eksperimenta znanstvenika iz GEOMAR Helmholtz centra za istraživanje oceana u Kielu, a objavljeno je u nedavnom broju stručnog časopisa PLOS ONE. Zakiseljavanje oceana, povećanje temperature, eutrofikacija i nedostatak kisika: morske životinje i biljke moraju se nositi s raznim čimbenicima okoliša. Kako će reagirati i nositi se kada globalna klimatska promjena promijeni njihove životne uvjete? Istraživači uče odgovore na ovo pitanje kroz laboratorijske i terenske pokuse, modeliranje i promatranje staništa koja prirodno doživljavaju ekstremne uvjete. Znanstvenici iz GEOMAR-a koristili su mezokozmose u zatvorenim prostorima kako bi otkrili kako će se oceani razvijati u budućnosti. U jesen 2012. stavili su kopepode iz fjorda Kiel u dvanaest mezokozmosa od 1400 litara, podvrgnuvši ih dvjema različitim temperaturama i dvjema različitim koncentracijama ugljičnog dioksida. Nakon mjesec dana ispitali su količinu i veličinu različitih razvojnih stadija kopepoda te sadržaj masnih kiselina. S dimenzijama do jednog milimetra svaki, kopepodi čine osamdeset posto zooplanktona i važan su izvor hrane za ribe i njihove ličinke. "Nekoliko eksperimenata pokazalo je da se učinci različitih okolišnih čimbenika na morske organizme međusobno zbrajaju ili umanjuju. Budući da se tjelesne funkcije organizama različito mijenjaju kombinacijom čimbenika, vrlo je teško procijeniti krajnji ishod", objasnio je Dr. Jessica Garzke, morska biologinja u GEOMAR-u i glavna autorica studije. "Za kopekode smo pokazali da je negativan utjecaj porasta temperature vode značajniji od zakiseljavanja oceana. Zakiseljavanje oceana može ublažiti neke reakcije – na primjer, zato što dodatni ugljični dioksid koji je otopljen u morskoj vodi podržava rast fitoplankton kao hrana za kopepode. Ali na kraju, te dobrobiti nisu dovoljno jake da bi se postigao pozitivan učinak", dodala je. Studija je pokazala da na sastav masnih kiselina negativno utječe zakiseljavanje oceana i porast temperature. To kasnije uzrokuje pad kvalitete hrane na višim razinama hranidbene mreže. "Hranbene mreže, na koje utječe kvaliteta hrane – a ne sama masa zaliha – pogoršale bi se", rekao je dr. Garzke. Istraživački tim pretpostavlja da se njihovi rezultati mogu primijeniti na druge obalne regije slične fjordu Kiel. Link na studiju:  http://journals.plos .org/plosone/article?id=10.1371/journal.pone.0155952