Znanstvenici ističu prijetnju oceanima prije velike konferencije o klimatskim promjenama

November 3, 2015 Da bismo očuvali budući opstanak našeg planeta i oceana, potrebni su ambiciozni klimatski ciljevi i smanjenje emisija stakleničkih plinova, rekli su morski biolozi prof.dr.Hans Otto Pörtner i prof. dr. Ulf Riebesell, prije Pariške Svjetske konferencije o klimi na doručku sastanka Njemačkog klimatskog Konzorcija (DKK) i  Njemački konzorcij za istraživanje mora (KDM)  Pörtner, biolog na Institutu Alfred Wegener, Helmholtz Center for Polar and Marine Research i novoizabrani Co Predsjedavajući IPCC Radne skupine II, opisao je predviđene rizike za oceane koje donose klimatske promjene: globalno zatopljenje, porast razine mora i zakiseljavanje oceana. Uz tropske koraljne grebene, područja morskog leda na Arktiku također se smatraju ranjivijim ekosustavima. Trenutno se kritični pragovi promjena za organizme i ekosustave i posljedični rizici analiziraju i predstavljaju temperaturom. Prema Pörtneru, zagrijavanje globalnih temperatura koje uzrokuje čovjek mora biti ograničeno na 1,5 stupnjeva Celzijusa, a ne na 2 stupnja Celzija. Dodao je da se u slučaju koraljnih grebena, pedeset posto njih može sačuvati ako se porast temperature ograniči na 1,2 stupnja Celzijusa—međutim, ova brojka ne uzima u obzir učinke zakiseljavanja oceana. Zakiseljavanje oceana: oceane mijenjaju staklenički plinovi Jedan od najvećih klimatskih rizika za oceane je zakiseljavanje: 24 milijuna tona ugljičnog dioksida apsorbira se u ocean svaki dan. To je otprilike jedna trećina ispuštenog ugljičnog dioksida iz predindustrijskog razdoblja, čime se ublažavaju učinci klimatskih promjena. Danas je unos ugljičnog dioksida u ocean u prosjeku 28 posto veći nego u predindustrijsko doba. Ako se emisije ne kontroliraju, kiselost oceana više će se nego udvostručiti do kraja ovog stoljeća. Što oceani postaju kiseliji, to manje ugljičnog dioksida mogu apsorbirati iz atmosfere. "Stopa predviđenog zakiseljavanja oceana je bez presedana u povijesti Zemlje", ustvrdio je Riebesell, profesor biološke oceanografije u GEOMAR Helmholtz centru za istraživanje oceana Kiel. "Iznad svega, organizmi koji kalcificiraju su među gubitnicima zakiseljavanja oceana , uz koralje, školjke, puževe, morske ježince, morske zvijezde i mnoge planktone koji kalcificiraju." GEOMAR terenski eksperiment u Norveškoj: pobjednici i gubitnici acidifikacije Riebesell je prvi put predstavio rezultate terenskog eksperimenta provedenog u proljeće 2015. u norveškom Raunefjordu, južno od Bergena. Istaknuo je učinke zakiseljavanja oceana unutar nekoliko mezokozmosa (zatvoreni eksperimentalni sustavi postavljeni za simulaciju bioloških, kemijskih i fizičkih procesa) u fjordu tijekom nekoliko mjeseci. Otkriveno je da neke vrste poput krilatih puževa i vapnenačkih algi ne bi mogli preživjeti učinke zakiseljavanja oceana, za razliku od pikoplanktona, mikroorganizama na dnu hranidbenog lanca. Stoga je Riebesell zaključio da bi male promjene u ekosustavu mogle imati ogromne posljedice i revolucionirati ne samo hranidbenu mrežu u oceanu, već utjecati i na akvakulturu i ribarstvo. Klimatske promjene i zakiseljavanje oceana

Problem zakiseljavanja oceana posljedica je emisije ugljičnog dioksida uzrokovane ljudskim aktivnostima. Interakcija čimbenika okoliša na morske organizme, kao i promjene koje je izazvao čovjek (poput eutrofikacije i onečišćenja) dovodi do složenih promjena u ekosustavu, migracije vrsta i ukupnog smanjenja biološke raznolikosti. Čak i sada tek počinjemo shvaćati implikacije takvih promjena u našem okruženju. Izvor:  http://www.geomar.de