Zakiseljavanje oceana: haringa bi mogla imati koristi

March 25, 2018 Studije pokazuju složene učinke ugljičnog dioksida na riblji fond

Ličinke mnogih ribljih vrsta osjetljive su na zakiseljavanje oceana - studije su već pokazale. Zakiseljavanje je uzrokovano velikim količinama ugljikov dioksid (CO2), koji iz atmosfere ulazi u morsku vodu. Ovaj CO2 također utječe na opskrbu hranom za ličinke. Istraživači na GEOMAR Helmholtz centar za istraživanje oceana Kiel proučavali su ličinke haringe da vidimo kako oba učinka mogu imati kombinirani učinak na mlada riba

Čim započnu život, za mlade ribe riječ je o preživljavanju. Oni mora naučiti jesti i pobjeći od neprijatelja. U isto vrijeme, oni su najosjetljiviji na čimbenike okoliša kao što su temperatura, kisik i pH vode u ovoj fazi njihova života. Upravo ovi faktori trenutno se globalno mijenjaju: temperature rastu, a kisik raste biti izgubljen u oceanima. Osim toga, sve više i više ugljičnog dioksida (CO2) iz atmosfere dospijeva u morsku vodu, gdje nastaje ugljične kiseline i uzrokuje pad pH. Ali ne samo izravno, nego također neizravno, dodatni CO2 utječe na šanse preživljavanja riblje ličinke, jer također može promijeniti njihovu zalihu hrane.

Istraživači iz Njemačke, Švedske i Norveške predvođeni GEOMAR-om sada su koristili ličinke haringe kako bi istražili kako ova dva učinka oceana zakiseljavanje u kombinaciji može utjecati na preživljavanje i rast mladih riba. Nedavni eksperimenti u međunarodnom časopisu Nature Ecology a Evolucija je pokazala da haringi može koristiti zakiseljena hrana mreža. “Možda će oni biti u prednosti u odnosu na druge, osjetljivije vrste u kiselijem oceanu budućnosti", kaže dr. Michael Sswat iz GEOMAR-a, prvog autora studije.

Kako bi testirali reakciju mlade haringe na zakiseljavanje oceana, tim im je omogućio da odrastu u potpunoj hranidbenoj mreži pod sadašnjošću i budući uvjeti CO2. U tu je svrhu korišten Kiel KOSMOS pučinski mezokozmosi, koji su 2013. usidreni radi dugotrajnog testiranja švedski Gullmarsfjord. "Mezokozmosi izoliraju 50 kubnih metara morska voda sa svim planktonskim organizmima koji se u njoj nalaze, baš kao u ogromna epruveta", objašnjava prof. dr. med. Ulf Riebesell iz GEOMAR-a, koautor studije. Pet mezokozmosa obogaćeno je CO2 na simulirati koncentracije predviđene za kraj stoljeća. Pet mezokozmi su držani na trenutnim razinama CO2 za usporedbu.

U mezokozmosima s povišenim koncentracijama CO2 cvjetaju prirodne alge povećan između veljače i lipnja. "Kao rezultat, životinjski plankton također bolje rasle, a ličinke haringe su tada profitirale od ovog povećanja opskrba hranom", objašnjava dr. med. Michael Sswat. Šest tjedana nakon izlegavši ​​se, gotovo 20 posto više ličinki haringe preživjelo je u budućnosti CO2 uvjeti. "Ovaj ukupni pozitivan učinak zakiseljavanja oceana na ličinki haringe u početku je bila iznenađujuća, kao što su pokazala prethodna istraživanja negativni izravni učinci acidifikacije na preživljavanje ličinki za mnoge druge vrste riba", dodaje i dr. Catriona Clemmesen iz GEOMAR-a koautor studije.

Jedno objašnjenje za iznenađujuće rezultate pronađeno je u paraleli laboratorijska studija, koja je pokazala da su ličinke haringe općenito više otporan na promjene pH. "Braća i sestre ličinki haringe u mezokozmi su uzgojeni u laboratoriju na usporedivim razinama CO2, bez promjena u opskrbi hranom. Tako smo uspjeli razdvojiti izravan učinak ugljičnog dioksida na ličinke haringe od neizravnog utjecaj preko prehrambenog lanca", objašnjava dr. med. Sswat, koji je također prvi autor laboratorijske studije, koja se pojavila u kas siječnja 2018. u časopisu PLOS ONE.

Tolerancija ličinki haringe na pH promjene mogla bi biti posljedica načina života ribe. „Haringe se mrijeste uglavnom pri tlu, gdje prevladavaju prirodno visoke razine CO2. Stoga su vjerojatno već bolje prilagođen od drugih vrsta riba kao što su. bakalar koji se mrijesti u blizini površine vode," objašnjava dr. Clemmesen.

Kako se mijenja opstanak ribljih ličinki, a time i čitavog fonda budućnost ovisi o mnogim čimbenicima. Osim zakiseljavanja oceana, porast temperature i prekomjerni izlov također mijenjaju morske zajednice diljem svijeta, a daleko od toga da su sve te posljedice predvidiv. "Ali promjene u ekosustavu su vjerojatne. Stoga, tamo postoji visok rizik da se izravne i neizravne posljedice nekontroliraju Emisije CO2 imat će negativan utjecaj na ukupni riblji fond, "zaključuje Ulf Riebesell.

Veze na studije: http:/ /dx.doi.org/10.1038/s41559-018-0514-6 i https://doi.org/10.1371/journal.pone.0191947