Istraživači mjere rekordnu koncentraciju mikroplastike u arktičkom morskom ledu

May 29, 2018 Plastične čestice dolaze sa smeća u Tihom oceanu i s ribarskih brodova

Istraživači na Institutu Alfred Wegener, Helmholtz Centru za polarna i morska istraživanja (AWI) otkrili su toliko toga mikroplastika u arktičkom morskom ledu kao nikada prije. Uzorci leda iz 2014. i 2015. iz pet različitih regija Arktičkog oceana sadržavali su više od 12.000 mikroplastičnih čestica po litri morskog leda.

"U našoj smo studiji otkrili da je više od polovice mikroplastičnih čestica zarobljenih u led je bio manji od jedne dvadesetine milimetra i stoga su ga lako pojeli arktički mikroorganizmi poput rakova, ali i kopepoda," kaže biologinja i prva autorica AWI-ja, dr. Ilka Peeken. Ovo zapažanje doista je zabrinjavajuće, jer "zasad nitko ne može reći u kojoj mjeri te sićušne plastične čestice štete morskim stanovnicima ili na kraju čak ugrožavaju ljude", rekao je znanstvenik.

Uzeti su istraženi uzorci leda od strane AWI tima znanstvenika tijekom tri arktičke ekspedicije istraživačkog ledolomca "Polarstern". Dolaze iz pet regija duž Transpolarnog pomaka i tjesnaca Fram, gdje morski led iz središnjeg Arktika pluta u sjevernom Atlantiku.

Infracrveni spektrometar otkriva veliku kontaminaciju s vrlo malim česticama< br
Kako bi odredili točnu količinu i distribuciju mikroplastike sadržane u ledu, istraživači AWI-ja prvo su analizirali jezgre leda sloj po sloj koristeći infracrveni spektrometar Fourierove transformacije (FTIR). Ovaj uređaj osvjetljava mikročestice infracrvenim svjetlom i posebnom matematičkom metodom analizira reflektirano zračenje. Ovisno o sastojcima, čestice apsorbiraju i reflektiraju različite valne duljine tako da se svaka tvar može odrediti svojim optičkim otiskom prsta.

"Također smo otkrili plastične čestice veličine 11 mikrona. Ovo je otprilike šestinu promjera ljudske vlasi i bio je također ključni razlog zašto smo, s više od 12 000 čestica po litri morskog leda, mogli otkriti dva do tri puta veće koncentracije plastike nego što je to bio slučaj u prethodnoj studiji," kaže Gunnar Gerdts, u čijem su laboratoriju obavljena mjerenja. Iznenađujuće, znanstvenici su uspjeli svrstati 67 posto plastičnih čestica otkrivenih u ledu u najmanju kategoriju veličine "50 mikrometara i manje".

Odnos leda i kemijski otisak prsta ukazuju na podrijetlo onečišćenje

Gustoća i sastav čestica značajno su varirali od uzorka do uzorka. Istovremeno, znanstvenici su otkrili da plastične čestice nisu ravnomjerno raspoređene u ledu. "Pratili smo migraciju ledenih santi i sada možemo dokazati da i područje porijekla u kojem se morski led formira i vodene mase u kojima sante plutaju Arktikom i nastavljaju rasti, imaju ozbiljan utjecaj na sastav i stratifikacija ledenih santi zatvorena plastičnim česticama," kaže Ilka Peeken.

Između ostalog, istraživački tim je otkrio da sante koje plutaju u pacifičkim vodama kanadskog bazena sadrže posebno visok udio polietilenskih čestica. Polietilen se uglavnom koristi za pakiranje. "Stoga pretpostavljamo da su ovi fragmenti ostaci takozvane velike pacifičke mrlje smeća i da su stigli do Arktičkog oceana s pacifičkim priljevom kroz Beringov prolaz", piše tim znanstvenika.

Nasuprot tome, istraživači su u ledu iz plitkih sibirskih rubnih mora otkrili posebno čestice boje s brodskih premaza i najlonske ostatke ribarskih mreža. "Ova otkrića dokazuju da sve veći pomorski promet i ribolov na Arktiku ostavljaju jasan trag. Visoke koncentracije mikroplastike u morskom ledu više nisu posljedica samo izvora izvan Arktičkog oceana. Oni ukazuju na lokalno onečišćenje na Arktiku," kaže Ilka Peeken.

"Morski led veže ostatke plastike dvije do najviše jedanaest godina - toliko je potrebno da sante leda iz sibirskih rubnih mora ili sjevernoameričkog Arktika dođu do Framskog tjesnaca i tamo se otopi", kaže Ilka Peeken. Suprotno tome, to također znači da morski led prenosi velike količine mikroplastike u morsko područje uz sjeveroistočnu obalu Grenlanda.

Bilo da oslobođene plastične čestice tada ostanu na Arktiku ili se transportiraju južnije, znanstvenici još ne znam. Čak je vjerojatno da će ostaci otpada relativno brzo potonuti. "Slobodno plutajuće čestice mikroplastike često su kolonizirane bakterijama i algama i, kao rezultat toga, sve teže. Ponekad se skupljaju zajedno s algama i tako puno brže cure prema morskom dnu", kaže biolog i koautor AWI-ja. Melanie Bergmann.