Fantomski hidrotermalni otvori u dubokom moru

Istraživanje objašnjava kako se organizmi kreću između hidrotermalnih izvora
Na hidrotermalnim izvorima u dubokom moru formiraju se visoko specijalizirane zajednice. Te su zajednice često stotine ili tisuće kilometara udaljene jedna od druge, zbog čega se morski biolozi pitaju kako ličinke iste vrste putuju s jedne lokacije na drugu. Koristeći oceanografsku i genetičku analizu školjaka iz roda Bathymodiolus, međunarodni tim znanstvenika predvođen GEOMAR Helmholtz centrom za istraživanje oceana Kiel dokazao je da postoje još neotkriveni hidrotermalni otvori između otvora koji služe kao međutočke. Veliki crvi cjevasti nalik cvjetovima, školjke duge stopu, oklopni crvi i ribe sablasnog izgleda samo su neka od stvorenja koja čine jedinstvenu raznolikost vrućih hidrotermalnih otvora (također nazvanih crni pušači) u dubokom moru. Razvoj takvih ekosustava povezan je s tektonskom i vulkanskom aktivnošću na dnu oceana. Hidrotermalni izvori često su izolirani i udaljeni jedni od drugih. Na Srednjoatlantskom grebenu međusobno su udaljeni nekoliko stotina - čak tisuća kilometara. Mnoge životinje koje tamo žive ostaju pod zemljom nakon što postanu odrasle. Tek tijekom stadija ličinke mogu se kretati s jednog mjesta na drugo. Kako je omogućena razmjena između različitih populacija ostalo je misterij među znanstvenicima, budući da je proučavanje distribucije ličinki u oceanu gotovo nemoguće. Ova studija, objavljena u međunarodnom časopisu Current Biology, baca malo svjetla na ovaj fenomen. "Kako bismo otkrili razmjenu između različitih hidrotermalnih izvora na Srednjoatlantskom grebenu, koristili smo kombinaciju genetske analize visoke rezolucije i računalnih simulacija distribucije ličinki. Kao primjer, koristili smo školjke roda Bathymodiolus, kao te su životinje ključne vrste u hidrotermalnim ekosustavima", rekla je dr. Corinna Breusing iz GEOMAR-a na njemačkom. Autorica je studije. Za oceanografe koji su sudjelovali, studija je bila prva, budući da nije bilo podataka o obrascima protoka u dubokom moru. Prof. dr. Arne Biastoch iz GEOMAR-a objasnio je da su upotrijebili i prilagodili nekoliko oceanskih modela prije nego što su dobili realističnu simulaciju uzoraka plutanja ličinki. Podaci modeliranja naknadno su podržani molekularnom analizom — kombinacijom koja se rijetko koristila, prema dr. Biastochu. Tim je zatim razvio molekularne markere za analizu samih odnosa, budući da genetski podaci za Bathymodiolus još nisu bili razvijeni. Čineći to, istraživači su otkrili da iako postoji razmjena između različitih populacija, ona se ne događa unutar jedne generacije, jer ličinke normalno ne bi odlutale više od 150 kilometara. Thorsten Reusch iz GEOMAR-a rekao je da sigurno postoje neotkriveni hidrotermalni izvori ili staništa slične prirode u Srednjoatlantskom hrptu koji su služili kao neka vrsta "stanice", olakšavajući razmjenu između različitih zajednica. Dodao je da su takva "stajališta" nazivali fantomskim kamenim kamenim stubama jer ne znaju gdje su i kako su projektirana. Rezultati studije su relevantni jer hidrotermalni ekosustavi sadrže naslage sulfida, za koje se zna da su potencijalni izvori minerala u budućnosti. Dr. Breusing je rekao da ako su naslage sulfida degradirane, moraju se postaviti odgovarajuće zaštitne zone, uzimajući u obzir migracijske rute jedinstvenih stanovnika toplih izvora. Nada se da njihov rad može dovesti do daljnjih istraživanja drugih organizama i geografskih regija, tako da se prikupljene informacije mogu koristiti za razvoj učinkovitih napora zaštite. Više informacija:  www.geomar.de Vidi također: Hidrotermalni otvor otkriven u Kalifornijskom zaljevu Istraživanje hidrotermalnih otvora na Azorskom arhipelagu Istraživači sastavljaju 3-D kartu hidrotermalnog polja u Pacifiku