Nanoplastika u moru uzrokuje oštećenje mozga kod riba

February 14, 2018 Najmanje plastične čestice u lancu ishrane Studija Sveučilišta u Lundu u Švedskoj pokazuje da čestice plastike u vodi mogu na kraju završiti u mozgu riba. Tamo takozvana nanoplastika može uzrokovati oštećenje mozga i dovesti do problema u ponašanju riba. Oko deset posto ukupne plastike proizvedene u svijetu završi u oceanima. Ovo onečišćenje plastikom jedan je od najozbiljnijih ekoloških problema, no malo je znanstvenih studija istraživalo učinke sitnih čestica plastike, nanoplastike, koje su čak manje od često citirane mikroplastike. "Naša je studija prva koja pokazuje da se čestice nanočestica mogu akumulirati u mozgovima riba," kaže Tommy Cedervall, kemičar sa švedskog sveučilišta Lund i glavni autor studije objavljene u časopisu Nature. Istraživači su istraživali kako nanoplastične čestice mogu prenositi razni organizmi u vodenom ekosustavu, tj. o algama i životinjskom planktonu do većih riba. Sitne plastične čestice u vodi jede životinjski plankton, a njega ribe. Znanstvenici su proučavali kako plastika različitih veličina utječe na vodene organizme. Iznad svega, oni pružaju dokaze da sićušne čestice zapravo mogu prijeći krvno-moždanu barijeru kod riba i tako se taložiti u moždanom tkivu ribe. Osim toga, istraživači su pokazali pojavu problema u ponašanju kod riba pogođenih nanoplastikom: sporije jedu i manje istražuju okolinu. Istraživači vjeruju da bi te promjene ponašanja mogle biti povezane s oštećenjem mozga uzrokovanim prisutnošću nanoplastike u mozgu. Drugi rezultat studije je da životinjski plankton umire kada je izložen nanoplastici, dok veće plastične čestice na njega ne utječu. Sve u svemu, ti različiti učinci mogu utjecati na cijeli ekosustav. "Nanoplastika će vjerojatno imati opasniji utjecaj na ekosustav od većih plastičnih dijelova," kaže Cedervall. Za sada istraživači ne vide dokaze da se nanoplastika nakuplja iu tkivu ribe te da bi se potencijalno mogla prenijeti hranom na ljude. Informacije: https://www.lunduniversity.lu.se. Link na studiju: https://www.nature.com/ članci/s41598-017-10813-0.