© A comparison of a normally developed Atlantic killifish embryo (Pic 1) and a PCB-affected embryo (Pic 2): The fish has a deformed heart. Killifish that have evolved tolerance to chemical exposure show limited signs of developmental defects. (c) Bryan Clark/U.S. EPA
© A comparison of a normally developed Atlantic killifish embryo (Pic 1) and a PCB-affected embryo (Pic 2): The fish has a deformed heart. Killifish that have evolved tolerance to chemical exposure show limited signs of developmental defects. (c) Bryan Clark/U.S. EPA
© Atlantic killifish like this one have evolved to adapt to highly toxic levels of pollution.
(c) Andrew Whitehead/UC Davis
Atlantska morska mrtva sposobna prilagoditi se visokim razinama onečišćenja
December 28, 2016
Utvrđeno je da populacije divljih atlantskih morskih ubojica posjeduju
sposobnost prilagodbe toksičnom onečišćenju, navodi se u novom izvješću
objavljeno u časopisu Science.
Suradnički tim istraživača iz nekoliko institucija ima
otkrio da neke populacije ove ribe žive u urbanim estuarijima
su do 8000 puta otporniji od drugih na visoko toksične tvari
industrijski zagađivači poput dioksina, teških metala i ugljikovodika.
Da bismo identificirali mehanizam koji stoji iza prilagodbe, četiri genoma
uspoređivane su divlje populacije morskih lužnjaka otpornih na onečišćenje
četiri netolerantne populacije.
Geni odgovorni za tu osobinu bili su
utvrđeno je da su oni uključeni u aril ugljikovodični receptor (AHR)
signalnog puta, koji se kombinirao s opažanjima desenzibilizacije
ovog puta u tolerantnim populacijama, doveli su istraživače do
zaključiti da je put AHR bio ključna meta prirodne selekcije.
Prema priopćenju za javnost Sveučilišta u Birminghamu:
"
Tim je također pokazao da su potencijalno negativni učinci
desenzibilizacija AHR puta su poboljšane
kompenzacijske prilagodbe u smislu regulacije staničnog ciklusa i imunološke
funkcija sustava. Ovo, u kombinaciji s raznolikošću zagađivača
prisutan u estuarijima, rezultira relativno složenim adaptivnim genotipom
u divljim populacijama u usporedbi s laboratorijskim modelima."
Profesor John Colbourne, Sveučilišna katedra za zaštitu okoliša
Genomika je nadgledala sekvenciranje genoma. Rekao je da izvješće
istaknuo složenost procesa uključenih u ribe
prilagodbu, rekavši da je atlantska morska mrtva dobro pozicionirana
razviti potrebne prilagodbe zbog svoje velike populacije
i relativno visoku razinu raznolikosti DNK u njihovim populacijama.
Dodao je: "
To također pokazuje kako se DNK populacija razlikuje
u njihovoj osjetljivosti na zagađivače mogu otkriti 'potpise'
štetni učinci kemikalija u okolišu."
Unatoč svojim otkrićima, istraživački tim upozorava protiv korištenja njihovih
otkriće koje opravdava onečišćenje prirodnog okoliša. Glavni autor
Andrew Whitehead, izvanredni profesor na Sveučilištu u Kaliforniji
Davisov Odjel za toksikologiju okoliša rekao je: "
Nažalost,
većina vrsta koje želimo očuvati vjerojatno se ne može prilagoditi na njih
brze promjene jer nemaju visoku razinu genetike
varijacije koje im omogućuju brzi razvoj."
Pročitajte više:
Genomski krajolik brzog ponavljanja
evolucijska prilagodba divljih riba na toksično onečišćenje