Atlantska morska mrtva sposobna prilagoditi se visokim razinama onečišćenja

Utvrđeno je da populacije divljih atlantskih morskih ubojica posjeduju sposobnost prilagodbe toksičnom onečišćenju, navodi se u novom izvješću objavljeno u časopisu Science.

Suradnički tim istraživača iz nekoliko institucija ima otkrio da neke populacije ove ribe žive u urbanim estuarijima su do 8000 puta otporniji od drugih na visoko toksične tvari industrijski zagađivači poput dioksina, teških metala i ugljikovodika.

Da bismo identificirali mehanizam koji stoji iza prilagodbe, četiri genoma uspoređivane su divlje populacije morskih lužnjaka otpornih na onečišćenje četiri netolerantne populacije.

Geni odgovorni za tu osobinu bili su utvrđeno je da su oni uključeni u aril ugljikovodični receptor (AHR) signalnog puta, koji se kombinirao s opažanjima desenzibilizacije ovog puta u tolerantnim populacijama, doveli su istraživače do zaključiti da je put AHR bio ključna meta prirodne selekcije.

Prema priopćenju za javnost Sveučilišta u Birminghamu: "Tim je također pokazao da su potencijalno negativni učinci desenzibilizacija AHR puta su poboljšane kompenzacijske prilagodbe u smislu regulacije staničnog ciklusa i imunološke funkcija sustava. Ovo, u kombinaciji s raznolikošću zagađivača prisutan u estuarijima, rezultira relativno složenim adaptivnim genotipom u divljim populacijama u usporedbi s laboratorijskim modelima."

Profesor John Colbourne, Sveučilišna katedra za zaštitu okoliša Genomika je nadgledala sekvenciranje genoma. Rekao je da izvješće istaknuo složenost procesa uključenih u ribe prilagodbu, rekavši da je atlantska morska mrtva dobro pozicionirana razviti potrebne prilagodbe zbog svoje velike populacije i relativno visoku razinu raznolikosti DNK u njihovim populacijama. Dodao je: "To također pokazuje kako se DNK populacija razlikuje u njihovoj osjetljivosti na zagađivače mogu otkriti 'potpise' štetni učinci kemikalija u okolišu."

Unatoč svojim otkrićima, istraživački tim upozorava protiv korištenja njihovih otkriće koje opravdava onečišćenje prirodnog okoliša. Glavni autor Andrew Whitehead, izvanredni profesor na Sveučilištu u Kaliforniji Davisov Odjel za toksikologiju okoliša rekao je: "Nažalost, većina vrsta koje želimo očuvati vjerojatno se ne može prilagoditi na njih brze promjene jer nemaju visoku razinu genetike varijacije koje im omogućuju brzi razvoj."

Pročitajte više: Genomski krajolik brzog ponavljanja evolucijska prilagodba divljih riba na toksično onečišćenje